Međunarodna zajednica nema šta da interveniše u BiH ni po jednom pitanju, a nema više ni korištenja bonskih ovlaštenja, rekao je Petar Ivancov, ambasador Rusije u BiH.
On je dodao da se to odnosi i na eventualne pokušaje intervenisanja u vezi s izbornim zakonodavstvom.
«Vjerujem da po ovom pitanju naše mišljenje dijeli široka većina u PIC-u — intervencija OHR-a ne bi smjela da se desi», rekao je on.
NN: Zašto se Rusija nije pridružila kominikeu Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira koji je nedavno održan?
IVANCOV: Prvo, dozvolite da čestitam vašim čitaocima novogodišnje i božićne praznike. Jako cijenim našu saradnju sa vašim izdanjem. Primarni razlog što se nismo pridružili kominikeu je taj što vjerujemo da on ne odražava adekvatno situaciju u BiH, niti na pravi način gleda kako se kretati naprijed. Mi vjerujemo da ovako usvojeni zaključci više predstavljaju skup mišljenja pojedinih država i organizacija. Takođe vjerujemo da su se politički direktori PIC-a više trebali fokusirati na pitanja koja su vitalna za održavanje političke ravnoteže u BiH. Mislim, primarno, na krizu u centralnim institucijama i institucijama FBiH. Vidimo da Predsjedništvo ne radi kako treba. Savjet ministara nije u stanju da donosi odluke, a parlament je podijeljen na dvije ili čak i više suprotstavljenih frakcija.
NN: Šta biste Vi željeli da je bilo u kominikeu?
IVANCOV: Trebalo je iskreno ukazati na krizu koja postoji u institucijama. Trebalo je biti više fokusa na uzroke te krize. Trebalo je više da se bavimo izbornim zakonodavstvom. Uzimajući u obzir važnost za naše partnere pitanja evropske budućnosti, smatramo da bi ovo moglo da postane tema kominikea. A vjerujem da ćemo se složiti da je taj proces u ozbiljnom zastoju. Ne radi se tu samo o EU perspektivi za BiH. Tu se radi i o reformama koje će pospiješiti ekonomiju, lokalnu politiku i društvo u cjelini. Smatram da je kominike trebalo da bude fokusiran na ova tri pitanja.
NN: Ipak, ta pitanja su bila navedena u kominikeu, zar ne?
IVANCOV: Svakako, jesu, ali bilo je tu mnogo čega pored toga, pitanja koja u ovom trenutku i nisu posebno relevantna za budućnost. Govorilo se i o Haškom tribunalu, kojem smo mi jedan od osnivača. Tribunal nije sporan, ali ne možemo se saglasiti da je radio bez grešaka. Ne možemo se saglasiti da je bio u potpunosti funkcionalan, efikasan i da je služio ostvarenju pune pravde. Mi vjerujemo da je u određenoj mjeri bio pristrasan, što je i potvrđeno samoubistvom Slobodana Praljka praktično u živom prenosu. Onda, vidite šta se dešava s Ratkom Mladićem i njegovim otežanim pristupom liječenju. Znate šta se desilo sa Slobodanom Miloševićem, koji je umro tokom suđenja. To su samo neki nasumični primjeri koji, po nama, ukazuju na probleme u funkcionisanju Tribunala. I, naravno, po nama nije bilo razloga da se u kominikeu nađe dio koji se odnosi na evroatlantsku budućnost BiH.
NN: Mišljenja su, uglavnom, da je to razlog što ste ostali uzdržani?
IVANCOV: Sigurno da je važan razlog. Po čemu je evroatlantska budućnost pitanje implementacije Dejtona? Zašto se to pitanje našlo u kominikeu? Pritom, nije pitanje samo to što se mi ne slažemo s takvim tvrdnjama, već i zato što se s evroatlantskom budućnošću ne slaže pola zemlje i trećina ljudi.
NN: Oni su se ogradili i rekli da je to mišljenje samo članica NATO-a…
IVANCOV: Pa dobro, ako članice NATO-a i Japan žele izraziti politički stav o, recimo, Akcionom planu za članstvo u NATO-u, zašto onda nisu izdvojili mišljenje? Mi ne uključujemo odvojene stavove Ruske Federacije u kominike o pitanjima poput NATO-a ili o bezbjednosnoj situaciji u zemlji.
NN: Da li ste saglasni s dijelom koji se odnosi na Izborni zakon?
IVANCOV: Da, zato što smatramo da je to jedno od trenutno najvažnijih pitanja u zemlji. I nije to pitanje samo Izbornog zakona. Riječ je o pravima barem dva naroda u BiH, koja vjeruju da se njihova prava ne poštuju u potpunosti. I zato je ovo trebalo da bude najvažnije pitanje u kominikeu, a ne da se govori o čitavom nizu nevezanih pitanja. Trebalo je da se bavimo pitanjem kako pomoći uspostavljanju boljeg dijaloga, razumijevanja i poboljšanju odnosa među narodima. To je trebalo da budu pitanja.
NN: Da li je bilo ikakvog pokušaja da dođe do nekog približavanja?
IVANCOV: Djelimično i po pitanjima koja nisu bila od centralne važnosti.
NN: Možete li možda biti malo precizniji…?
IVANCOV: Pa evo, recimo, obrazovanje svakako nije nevažno pitanje, kao ni pitanje koordinacije među donatorima. I preporuke Grupe zemalja za borbu protiv korupcije je svakako važno pitanje o kojem treba da razgovaramo. Međutim, jesu li to u ovom trenutku najvažnija pitanja?
NN: Hoćete reći da je bilo pokušaja razvodnjavanja zaključaka?
IVANCOV: Šta je ono što ljudi u BiH vide kao centralna pitanja? Šta je njima važno? Nisu li to pitanja kojima bismo mi u Upravnom odboru PIC-a trebalo da se bavimo? Ja vjerujem da smo barem u nekoj mjeri uspjeli ubijediti naše partnere da bismo se narednih sedmica i mjeseci trebali baviti upravo tim pitanjima koja ljudi u BiH žele da rješavaju, a to su funkcionisanje institucija i vladavina prava i rješavanje problema u vezi s predstojećim izborima. Mislim da bismo mi, članice PIC-a, trebalo da iskoristimo našu ulogu da pomognemo da se ta pitanja rješavaju, ali da istovremeno ne namećemo vlastite stavove i rješenja. Konačne odluke treba da donesu domaći akteri, a ne neko izvana.
NN: Kako vidite argumente da OHR treba još da ostane zbog retorike i nestabilnosti s različitih strana u BiH?
IVANCOV: Mnogo puta sam vam ranije prenio našu poziciju koja se nije promijenila: OHR je odavno trebalo da bude zatvoren. On više nema relevantnu ulogu za BiH. Jedino sa čim bismo se složili u kontekstu intervencije međunarodne zajednice bi bio slučaj opasnosti od izbijanja sukoba. Mi vjerujemo da to nije slučaj. Međunarodna zajednica nema šta da interveniše u BiH, ni po jednom pitanju, pa ni eventualno po pitanju rješenja za izborno zakonodavstvo. Vjerujem da po ovom pitanju naše mišljenje dijeli široka većina u PIC-u: intervencija OHR-a ne bi smjela da se desi.
NN: Znači, nema korištenja bonskih ovlaštenja?
IVANCOV: Nema korištenja bonskih ovlaštenja.
Gas
NN: U Banjaluci je potpisan sporazum u vezi sa tekućim gasom sa kompanijom povezanom s «Gaspromom». Zašto je to dobro za nas?
IVANCOV: Prema našem mišljenju, ovo je dobro ne samo zato što još jedna ruska kompanija dolazi na tržište BiH, pa time i RS… Radi se o investiciji od 70 miliona evra i o 60 miliona kubnih metara gasa, koji se posebnom pripremom čini lakši za transport u različite lokalne sredine u BiH, kako RS, tako i FBiH. Ova investicija mogla bi opsluživati i regionalna tržišta. Takođe, pomaže vašoj energetskoj bezbjednosti. Osim toga, ovaj gas se može koristiti za grijanje, za transport i različite namjene, poput goriva za automobile. Prema podacima koje sam dobio, biće jeftinije da koristite taj gas od dizela i benzina. S ruske strane sporazum je potpisala kompanija «Gasprom STG» koja se, pojednostavljeno rečeno, bavi konstrukcijom gasne infrastrukture. Sada govorimo o samo jednoj fabrici, međutim ukoliko se investicija pokaže uspješnom, vrlo lako možemo govoriti o dodatnim instalacijama i investicijama. Vlasništvo je pola — pola s jednim dodatnim procentom za STG, koji će tehnički upravljati cijelim procesom.
Извор: Независне новине
